Ovu stranicu sam zamislio kao izlog vlastitih origami radova, tako da sam tekstualni dio pokušao smanjiti i ograničiti samo na objašnjenje onoga što je neophodno za praćenje stranice.
Vođen idejom tekstualnog minimalizma koji odgovara mojem minimalističkom poimanju origamija, izostavio sam uobičajena poglavlja o povijesti origamija, vrstama papira, objašnjenju dijagramiranja, posebnim temama i aktualnostima iz svijeta origamija i sl., što bi izlazilo iz zadanog okvira. U prilog takvoj koncepciji govori i činjenica da danas na internetu možemo pronaći dosta kvalitetnih stranica na kojima su mnoga teoretska i praktična pitanja vezana uz ovu temu iscrpno elaborirana, tako da bi moj skromni doprinos bio suvišan.
Dvoumio sam se da iz teksta izbacim svoja razmišljanja i objašnjenja nekih općih pitanja, a koja sam napisao po inerciji, povučen privlačnom iluzijom o mogućnostima verbalne komunikacije u predmetu koji definitivno izmiče svakoj jezičnoj formuli. Na kraju sam odustao od početne dosljednosti i odlučio da te dijelove teksta ipak ostavim, u interesu informiranja i motivacije onih entuzijasta koji s ovog mjesta, možda čine prve korake u svijet origamija.
Origami
Ako imamo komad papira i želimo na njemu nešto nacrtati, treba nam olovka, pero ili neko drugo sredstvo za crtanje. Ali, ako od toga papira želimo napraviti ribu, pticu ili cvijet, ne treba nam ništa. To je origami. Drevna japanska vještina modeliranja iz papira u postupku koji isključuje sve druge postupke osim savijanja i sav drugi alat osim vlastitih prstiju. Koristimo jedan komad papira, najčešće kvadratnog formata. Nema rezanja, nema lijepljenja, nema ničega što bi moglo dovesti u pitanje jednostavnost oblika, čistoću linija, spontanost izrade i sugestivnost izrađene papirnate skulpture.
Mogući su različiti pristupi ovoj vještini. Na jednom kraju je matematički pristup koji vidi papir kao problem koji treba riješiti matematičkom kreativnošću. Na drugom je umjetnički pristup koji u naborima papira naslućuje nerješivu tajnu kojoj jednostavno treba pristupiti iz umjetničke potrebe.
Bez sumnje, savijanje kvadratnog papira jest matematički problem, ali matematički um bez smisla za likovnost, baš kao i maštovita kreacija bez potrebne kombinatorike i vještine, vrlo teško će rezultirati dobrim origamijem.
Koji je točan omjer između matematike i umjetnosti, intelekta i intuicije, logike i instinkta, proračuna i spontanosti, racionalnog uma i iracionalne slutnje, potreban za dobar origami? Od kuda origamiju originalnost likovnog izraza? Koja je tajna savijenog papirića?
Odgovore na postavljena pitanja treba tražiti upravo u čistoći, lakoći, jednostavnosti, spontanosti i sugestivnosti origamija. I, naravno, u njegovoj krhkosti. Origami skulptura je očigledno krhka, ali nećemo biti u pravu ako brzopleto zaključimo da je zbog toga manje vrijedna od skulpture izrađene od čvršćeg materijala. Njezina krhkost nije nedostatak nego kvaliteta koja je bitno određuje, dajući joj posebnu originalnost, eleganciju i šarm. Tako gledajući origami skulpturu sigurno nećemo doživjeti monumentalnost strukture koja prkosi vremenu, ali zato možemo doživjeti monumentalnost ideje koja razotkriva iluziju vremena.
Rečeno je da dobar stil pisanja nije onaj kada rečenici nemamo ništa za dodati, nego onaj kada od rečenice ne možemo ništa oduzeti. Ova suptilna distinkcija jednako vrijedi i za dobar origami i u najboljoj tradiciji zena ukazuje na posebnost njegove likovne estetike.
Pri pokušaju definiranja origamija često se koriste riječi „vještina“ i „umijeće“ što sugerira da se radi o djelatnosti koja po kriterijima originalnosti, kreativnosti i kvalitete izrade ne dostiže razinu umjetničkog djela. Također je činjenica da se origami modeli ne nalaze zastupljeni u muzejima i galerijama između skulptura izrađenih od tradicionalnih skulptorskih materijala kao što su kamen, metal ili drvo, a „umjetničke“ skulpture izrađene od papira ne tretiraju papir na način na koji ga tretira origami.
S druge strane, u modernom origamiju udomaćila se sintagma „origami art“ kojom se želi istaknuti upravo njegova umjetnička vrijednost. Značajan broj origami majstora koji djeluju od renesanse origamija počevši od šezdesetih godina prošlog stoljeća do danas, svojim fascinantnim djelom svjedoči u korist navedene tvrdnje i bilo bi vrlo teško poreči umjetničku vrijednost njihovim radovima.
Što se mene tiče, riječ „art“ koja se dodaje riječi „origami“ je suvišna jer ona ne može od lošeg origamija učiniti umjetničko djelo niti izostanak te riječi može oduzeti vrijednost dobrom origamiju.
Bilo kako bilo, treba imati na umu da je origami nastao kao proizvod specifičnog japanskog svjetonazora utemeljenog na zenu čija je osnovna spoznajna metoda paradoks, a područje djelovanja nadracionalno. U tom kontekstu pitanje ne teži odgovoru, a dvojba origami kao umjetnost ili ne-umjetnost je lažna i promašuje bit stvari. Inzistiranje na odgovoru koji proizlazi iz softwarea našeg racionalnog uma, odnosno razuma koji djeluje unutar strukturiranih granica, dokazalo bi jedino neshvaćanje duha origamija od strane onoga koji nudi neku vrstu odgovora.
Stoga, umjesto zaključka, završavam svoje razmišljanje riječima starog zen majstora:
„Ako mislite da su moje pjesme poezija, one to nisu.
No, kada razumijete da one to nisu,
shvatit ćete njihovu poeziju.“
Figurativni origami
Figurativni origami bavi se prepoznatljivim oblicima iz pojavnog svijeta koji nas okružuje. Kod velike većine origamista tu su zastupljene prvenstveno životinje čiji likovi se dizajniraju, zavisno od stila pojedinog autora, više ili manje stilizirano te s više ili manje karakterističnih detalja. Posebne grupe čine likovi ptica, leptira, riba, te preostalih životinja. Osim onih iz našeg svijeta tu su i zmajevi i najrazličitija mitološka bića. Nadalje, čest motiv predstavljaju ljudski likovi i maske svih vrsta, zatim cvijeće i različite biljke, razne vrste kutija i posuda, brodovi… itd., zavisno od afiniteta autora.
Origami modele obično označavamo s točkicama ili zvjezdicama po kriteriju složenosti. Tako najjednostavniji modeli imaju oznaku jedne točkice, oni srednje razine složenosti imaju dvije ili tri točkice (niža srednja i viša srednja razina), oni složeni označavaju se s četiri, a vrlo složeni ili kompleksni s pet točkica. Kod ovih posljednjih potrebno je učiniti stotinjak pa čak i više savijanja da bi se dobio željeni model, a kod onih jednostavnih dovoljno je i desetak.
Međutim, iz ovoga bi bilo pogrešno izvesti zaključak da su origami modeli to bolji što se sastoje od više savijanja i što ih je teže složiti. Naravno da su oni najimpresivniji ujedno i najsloženiji, i potrebna je najbolja vještina da bi se mogli dizajnirati i izraditi, ali postoje također i vrlo uspjeli jednostavni modeli koji po originalnosti ideje, postignutoj sugestivnosti i umjetničkoj razini nadilaze po vrijednosti mnoge složenije modele.
Moji radovi u velikoj većini sadrže između 20 i 30 savijanja što mi se čini optimalno. Premali broj savijanja uglavnom ne dozvoljava punu primjenu tehnike i razvoj kreativnosti dok preveliki broj može lako dovesti do maltretiranja materijala i proizvesti dojam da se radi o papirnatoj harmonici prije nego o papirnatoj skulpturi.
Maske
Ono što stavljam na prvo mjesto jer me najviše privlači i veseli u ovom segmentu origamija i čemu sam posvetio najviše vremena i truda jesu maske. To su prvenstveno samurajske ratničke maske, zatim berači riže, urođeničke maske, karnevalske maske, Don Quixote i Sancho Panza, Yoda, maske faraona, harlekina, demona, mačke, lisice, mjeseca…
Prilikom dizajniranja svojih maski nisam koristio „mokro savijanje“ da dobijem zaobljene linije lica, već isključivo standardnu origami tehniku koja koristi prirodnu napetost papira.
Ostale životinje
Origami bestijarij, kao izazov i svojevrsni test kreativnih mogućnosti, čini obavezni dio opusa svakog origami autora.
Za mene je to intuitivna potraga za jednim pregibom papira, jednim potezom koji pogađa karakteristični detalj i čini razliku između presavijenog papira koji nije puno više od toga i papirnate skulpture koja sugerira čvrstoću stature bika, samodovoljno dostojanstvo labuda ili krhku eleganciju leptira.
Posude
Razmjerno veliki dio mojih radova otpada na posude raznih vrsta. Ovdje su zastupljene plitke zdjele, nešto dublje posude, vaze, te košarice. Ove posljednje, (osim prve), koriste efektan origami spoj na „ručki“ koji nije moja konstrukcija, već je preuzet od japanskog dizajnera Koje Ohashija, tako da je moj dizajn tijela košarice varijacija na temu.
2+ papira
Origami sastavljen od dva ili više komada papira predstavlja iznimku koja potvrđuje pravilo da se origami sastoji od samo jednog papira.
Nisam odolio iskušenju da se i sam okušam u nekoliko takvih iznimaka, a nadam se da su one učinjene s osjećajem mjere i u skladu s duhom origamija.
Ostalo
U ovu rubriku sam smjestio sve ono što sam uspio dizajnirati, a da ne pripada niti jednoj od prethodnih rubrika. Tako su se ovdje „slučajno“ našli zajedno: ratnički štitovi, novčanik – ženska torbica, stol i stolice, vjetrenjače, snježne pahuljice, podlošci za čaše….
Nefigurativni origami
Origami koji, više ili manje kompromisno, prekida vezu s figurativnim, predstavlja korak dalje u promišljanju onih origami autora koji su, uglavnom, zaokružili svoj figurativni opus pa traže nove putove i otkrivaju nove mogućnosti izražavanja.
Naravno da u modernom origamiju postoje i oni autori koji se čvrsto drže konvencija tradicionalnog origamija, kao i oni koji su razvili prepoznatljiv stil određenim odstupanjima od tih konvencija.
Svi oni zajedno čine svjetsku origami scenu danas živom i raznolikom, otvorenom za individualizirane rukopise s različitim odnosom prema osnovnoj gramatici.
Nefigurativni origami je u modernom origamiju najviše zastupljen kroz tzv. teselacije, to jest radove iz papira većeg formata koji se na poseban način savija u svrhu postizanja ornamentirane površine koja može biti završeni rad ili može poslužiti za daljnje modeliranje.
Moji radovi iz ovog područja obuhvaćaju origami grafike, origami skulpture i origami okvire, te ponešto modularnog origamija. Prilikom dizajniranja ovdje se ne osjećam toliko vezan pravilima i uzimam si slobodu da kombiniram više origami elemenata na različite načine koji ne moraju biti nužno vezani isključivo uz origami tehniku.
Grafike
Origami grafikama sam nazvao svoje radove koji se sastoje od niza nefigurativnih, simetričnih elemenata složenih strogom origami tehnikom, uglavnom identičnih, jednobojnih ili dvobojnih, koji su poredani jedan do drugog na slikarskom platnu (origami na platnu) ili nekoj drugoj ravnoj podlozi. Efekt svjetla i sjene koji se može postići na ovaj način koristeći „dubinu“ origami elemenata, te raznovrsnost ornamentiranih oblika koji nastaju njihovim spajanjem, čini origami grafike meni najinteresantnijim i najosobnijim likovnim izrazom.
U drugoj varijanti nefigurativni origami elementi su pritisnuti staklom tako da izostaje 3D efekt, ali do izražaja dolazi tekstura papira i kombinacije različitih dvobojnih ploha.
Skulpture
Pod origami skulpturom možemo u širem smislu nazvati svaki uspjeli origami rad, kako figurativni tako i nefigurativni. Međutim, imajući u vidu uvjetnu podjelu origami motiva za potrebe ove stranice koja je izvršena po kriteriju preglednosti, origami skulpture obuhvaćaju pretežito nefigurativni origami koji može samostalno stajati u prostoru.
Okviri
„Okviri“ su moji simetrični kvadratni origami modeli koji podsjećaju na okvire za slike ili fotografije zato jer u središnjem otvorenom dijelu ostaju prazni i ravni dok su stranice koje zatvaraju taj središnji dio obrađene origami tehnikom.
Takvi modeli mogu stvarno poslužiti kao okviri za crteže, fotografije i sl. na način da se crtež ili fotografija odgovarajućeg kvadratnog formata jednostavno odozgo „uvuče“ u okvir.
Modularni origami
Modularni origami je posebna origami tehnika kojom se više origami elemenata (uglavnom identičnih oblika) spaja u neki složeniji geometrijski oblik. Velike mogućnosti kombiniranja oblika i boja čine ovu tehniku vrlo popularnom unatoč kršenju tradicionalnog pravila „jednog papira“. Dodatni kreativni izazov kod ove vrste origamija sastoji se u smišljanju različitih načina međusobnog spajanja elemenata. Oni moraju biti spojeni tako da ostanu „zaključani“, što znači da ih se bez „otključavanja“ ne može jednostavno rastaviti.